PRAVNI OKVIR I PRIJAVNICA

Osim uspostave različitih vrsta usluga namijenjenih zajednici i poštivanja već spomenutih organizacijskih smjernica, pri uspješnom provođenju volonterskih aktivnosti i educiranju drugih organizacija o fenomenu volonterstva za jedan volonterski centar od velike je važnosti poznavanje i poštivanje pravnih pravila kojima se regulira volontiranje u Republici Hrvatskoj.

Kamen temeljac pravnog okvira za volontiranje postavljen je donošenjem Zakona o volonterstvu koji je na snagu stupio u lipnju 2007. godine. Ovaj Zakon predstavlja prvi normativni akt koji volonterstvu u Hrvatskoj prilazi na cjelovit i obuhvatan način. Zakon o volonterstvu (NN 58/07) donesen je kako bi se osiguralo društveno okruženje povoljno za razvoj volonterstva, spriječile moguće zlouporabe, zaštitilo volontere i organizatore volontiranja, te kako bi se na zakonskoj razini uredio položaj svih pravnih i fizičkih osoba uključenih u organizirano volontiranje. Zakonodavac je volontiranje definirao kao ‘’dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje’’. Radi se dakle o organiziranom volontiranju pri kojem između korisnika volontiranja i volontera posreduje organizator volontiranja. Organizator volontiranja pravna je osoba koja spaja volontere s korisnicima volontiranja kojima je potrebna njihova pomoć. Zakon propisuje da su to pravne osobe kojima stjecanje profita nije primarna svrha. Tako organizatori volontiranja mogu biti udruge i javne ustanove, zaklade, fondacije, sindikati, vjerske i turističke zajednice, ali i državna tijela te tijela lokalne uprave i regionalne samouprave.

 

ZAKON O VOLONTERSTVU moguće je pronaći na internetskim stranicama Narodnih novina (https://narodne-novine.nn.hr) pod brojem 58/2007. Ukoliko organizator volontiranja naiđe na nedoumice ili nejasnoće u vezi primjene Zakona, može zatražiti tumačenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Odsjeka

 

Ugovor o volontiranju

Ugovor o volontiranju sklapaju volonter i organizator volontiranja, kako bi regulirali međusobna prava i obveze te ostale bitne aspekte svojeg odnosa. Ugovor se sklapa na početku volonterskog angažmana. Prije potpisivanja ugovora organizatoru volontiranja se preporuča upoznati volontera sa svim elementima ugovora kako bi se potpuno razjasnili uvjeti volontiranja.

Volonterski centar ugovor o volontiranju potpisuje samo ako djeluje u ulozi organizatora volontiranja, dok to nije slučaj kada djeluje kao posrednik između volontera i neke druge organizacije. Zakon predviđa mogućnost sklapanja ugovora u dva oblika – usmenom i pisanom pri čemu su Zakonom propisane okolnosti u kojima je pisani oblik ugovora nužan. Radi se o situacijama kao što su dugotrajno volontiranje (ono koje volonter obavlja najmanje 20 sati tjedno, najmanje tri mjeseca bez prekida), kad su organizatori volontiranja vjerska zajednica, javna ustanova, turistička zajednica, državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, volontiranje koje uključuje rad s ranjivim skupinama, te drugi slučajevi navedeni u članku 26. Zakona. Kako bi pisani ugovor bio valjan organizator volontiranja mora pripaziti da u njega unese sve bitne sastojke propisane Zakonom, koji obuhvaćaju podatke o ugovornim stranama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu, mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja, volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati, pravima i obvezama volontera, te druge podatke koje taksativno navodi članak 27. Zakona. U slučajevima kada je to određeno Zakonom, ugovor o volontiranju uz navedeno treba sadržavati i neke dodatne podatke poput izjave volontera da ne postoje okolnosti koje ga onemogućuju ili bitno ometaju u obavljanju aktivnosti iz ugovora o volontiranju ili koje ugrožavaju život i zdravlje osoba s kojima tijekom volontiranja dolazi u kontakt te izvadak iz kaznene odnosno prekršajne evidencije volontera.

Kada govorimo o bitnim dijelovima ugovora o volontiranju, treba spomenuti i ugovaranje troškova volontiranja. Organizator volontiranja mora znati da je obvezan naknaditi troškove volonteru samo ako su to definirali ugovorom. Međutim, važno je istaknuti činjenicu da organizacije koje razvijaju volonterske programe trebaju razvijati i običaj pokrivanja svih troškova koji proizlaze iz volontiranja. Volonter bi u tom odnosu, što se njegove financijske strane tiče, trebao biti ‘na nuli’ – kako ne dobiva nikakvu materijalnu naknadu za svoj rad, osoba koja poklanja svoje vrijeme ne bi trebala ni ulaziti u troškove povezane s volonterskom aktivnošću. Novčane naknade koje predstavljaju valjanu osnovu za opravdavanje novčanih isplata što ih vrši organizator volontiranja definirane su u članku 15. Zakona.

Potvrda o volontiranju

Izdavanje pisane potvrde o volontiranju ne predstavlja samo zakonsku obvezu za svakog organizatora volontiranja nego i način završavanja volonterskog angažmana koji se preporuča kao najadekvatniji iz više razloga. Na prvom mjestu volonter primanjem potvrde o volontiranju dobiva završno priznanje i simboličnu zahvalu za svoj nesebičan trud i doprinos. Potvrda o volontiranju služi kao dokaz o stečenim vještinama, znanjima i iskustvu prilikom traženja zaposlenja, kandidiranja za različite stipendije i nagrade, a u najmanju ruku kao spomenar na vrijeme provedeno u nastojanju da promijeni sredinu u kojoj živi na bolje. Potvrda je i način širenja svijesti o važnosti volontiranja za zajednicu jer članovima obitelji volontera, njegovim prijateljima i potencijalnim poslodavcima govori o vrijednosti koju vrijeme što ga je volonter darovao ima za organizatora volontiranja i njegove korisnike. Uza sve te funkcije, potvrda o volontiranju služi i kao dokaz o zaključivanju ugovora o volontiranju u usmenom obliku. Ukoliko se radi o kratkotrajnom volontiranju (nekoliko sati ili nekoliko dana) sklapanje ugovora u pisanom obliku je otežano ili čak posve nepotrebno, radi same prirode i trajanja odnosa. Stoga se organizatorima volontiranja preporuča sklopiti ugovor u usmenom obliku, uz izdavanje potvrde u kojoj su ponovno navedeni svi podaci bitni za volonterski angažman. Potvrda mora sadržavati osobne podatke o volonterki ili volonteru, podatke o vremenu volontiranja i edukaciji te ostale bitne podatke koji su navedeni u članku 34. Zakona. Recimo i to da je u našem civilnom društvu zaživjelo korištenje volonterske knjižice, koju Zakon priznaje kao valjani oblik potvrde o volontiranju. Knjižica omogućava dokumentiranje više volonterskih iskustava prikupljenih kod različitih organizatora volontiranja.

OBRAZAC ZA PRIJAVU VOLONTERA I ORGANIZACIJA

Ljubazno Vas molimo, nakon što ispunite obrazac da ga skenirate ili spremite izmjene u dokumentu i povratno nam pošaljete na našu e-mail adresu. Naš mail je: info@cmk.hr; ana.vugrin@cmk.hr; Možete ga pronaći i na početnoj stranici pod rubrikom “KONTAKT”.

 

Izgled naše volonterske knjižice

(idejni koncept: Udruga Mi, Split)

Etički kodeks volontera

Etički kodeks volontera usvojio je Nacionalni odbor za razvoj volonterstva u svibnju 2008. godine. Kodeks propisuje pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i njihovih korisnika sukladno načelima volontiranja iz Zakona. U cilju mu je približiti i bolje razraditi načela volontiranja kako bi se potakla njihova primjena u praksi. Kako stoji u samom tekstu Kodeksa, on predstavlja ‘minimalni zajednički sustav vrijednosti koji organizatori volontiranja i volonteri prihvaćaju u svom području djelovanja’. Uz ovaj općeniti Kodeks, organizatore volontiranja se ohrabruje na sastavljanje vlastitih etičkih kodeksa koje će prilagoditi svojim potrebama i specifičnostima. Ovakav dokument izvrstan je alat za upoznavanje volontera s načelima rada organizacije u koju se uključuje te pridonosi jasnijem definiranju međusobnih odnosa od samog početka volontiranja.

Nagrađivanje volontera

Uzevši u obzir da je volontiranje aktivnost u kojoj materijalna naknada ne predstavlja izvor motivacije za osobe koje ga obavljaju, iznimno je bitno osmišljavati različite načine poticanja i iskazivanja priznanja volonterima. Tu su posebno zanimljive različite volonterske nagrade koje imaju dodanu vrijednost jer pozitivno utječu i na povećanje prepoznavanja važnosti volontiranja u široj društvenoj zajednici. Zakon o volonterstvu uveo je Državnu nagradu za volontiranje (članak 24., ZoV) čiji su nositelji Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva. Državna nagrada dodjeljuje se u dvije kategorije – za najboljeg volontera/ku i najboljeg organizatora volontiranja, a odluku o dobitnicima donose članovi Nacionalnog odbora. Uz državnu nagradu za volontiranje dodjeljuju se i različite regionalne i lokalne nagrade. U Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu natječaje su osmislili regionalni volonterski centri, a u pravilu ih podržavaju gradska i/ili županijska uprava.

Kako utvrditi vrijednost volontiranja?

Temeljem Zakona o volonterstvu donesen je Pravilnik o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama i aktivnostima organizatora volontiranja (NN 55/2008) koji uvodi još neke obveze za organizacije koje primaju volontere. Namijenjen u prvom redu organizatorima volontiranja, pravilnik uređuje sadržaj i način izvještavanja o volonterskim aktivnostima provedenim tijekom jedne kalendarske godine. Izvještaj sadržava podatke koji će dati bolju sliku o strukturi i broju volontera na razini čitave Hrvatske. Osim toga, izvještaji sadrže i podatke o broju volonterskih sati prikupljenih pri provođenju volonterskih aktivnosti i vrstu usluga koje su bile pružane tijekom izvještajnog razdoblja. Ovakvi izvještaji u budućnosti bi trebali poslužiti za utvrđivanje ekonomske vrijednosti volontiranja. Radi se o vrijednosti volonterski pruženih usluga izraženoj u novčanim jedinicama koja se može uračunati i u bruto društveni proizvod jedne države. Na ovaj način doprinos volontera društvenoj zajednici dodatno se naglašava te se otvara novi aspekt valorizacije volontiranja – njegov doprinos napretku i uspješnosti društva iskazanoj u ekonomskim parametrima.

Nadležna tijela

Na kraju spomenimo i institucije nadležne za provedbu svih spomenutih propisa. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti osigurava provedbu Zakona o volonterstvu i drugih propisa koji proizlaze iz njega, prati stanje u području volonterstva te predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera, prikuplja podatke o volontiranju i volonterima na temelju godišnjih izvješća organizatora volontiranja. Osim navedenog, Ministarstvo predstavlja koordinativno tijelo i tehničku podršku Nacionalnom odboru za razvoj volonterstva. Odbor je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem promicanja i daljeg razvoja volonterstva. U njegovom su 19-članom sastavu predstavnici nadležnih institucija javne vlasti i institucija nadležnih za civilno društvo, obrazovanje i socijalnu skrb, predstavnici organizacija civilnog društva koje su organizatori volontiranja te nezavisni stručnjaci koji se bave volonterstvom i civilnim društvom.

Korisni linkovi!

 

Klikom na tekst možete posjetiti stranicu.

Europske snage solidarnosti

Europski portal za mlade

Hrvatski centar za razvoj volonterstva

Volonterski centar Zagreb

Centar za mlade Križevci

Socijalna samoposluga „Sveti Marko Križevčanin“ 

Arhiva udruga Križevci 

UDRUGA HERA KRIŽEVCI

UDRUGA INVALIDA KRIŽEVCI

UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA I VETERANA DOMOVINSKOG RATA KRIŽEVCI 

KLUB ŽENA S BOLESTIMA DOJKE AGATA KRIŽEVCI

Klub kulture – multimedijalni i kulturni centar Križevci i Facebook stranica

Udruga „Maslačak“ Križevci